Dubina mog svemira

Trebala mi je vjecnost, da pronadjem i zadrzim srecu.Sada shvatam da moja potraga bila krajnje besmislena, jer sa srecu spazila upravo tamo odakle sam i krenula, u nedjeljnim jutrima, mirisu knjige, zalascima sunca, koji znaci da sam kuci. Dobrodosli

23.09.2019.

Mesa Selimovic "Tvrdjava"

"U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa, niti ima izgleda da ću ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije pravo što joj to nudim, ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno. Ali ona je još luđa od mene. Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba. Našalio sam se da će nam u početku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazićemo se kako znamo, osvježavaćemo našu ljubav, kao stari Džezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjenčavao sa svojom ženom. - Bez potrebe je mučio i sebe i nju – pobunila se Tijana. - Trebalo je da nađe ženu s kojom se neće nikada rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići. - Ti bi otišla? - Otišla bih. - Zato što me ne voliš? - Zato što te volim. Nije mi sasvim jasna ta ženska logika, ali sam znao da govori istinu."

23.09.2019.

Grade moj ..

Ostali smo dužni jedno drugom, grade moj.... Još milion svitanja bar, milion sumraka.... derneka, šetnji, suza i smijeha.. Dugujemo jedno drugom još bezbroj tekmi na Grbavici i Koševu.. Ukradene poljupce pred kinom Arena, i sva čekanja da odrastemo i preko noći promijenimo svijet.. Duguješ mi Miljacku i povjetarac koji miriše na riječni mulj.. Kuckanja love za košpe, za kuhani kukuruz sa puno soli, za fišeke sa vrućim kestenima... A ja tebi Sarajevo moje još uvijek dugujem mahalu moju, u maglovita i zimska predvečerja, kada još po izlasku iz trole zamiriše burek ili krompiruša.... Dugujem ti sva moja nadanja i maštanja dok posmatram svjetla tvoja...Za nekog rodni grad predstavlja samo slova na papiru u rodnom listu.. Za mene Sarajevo moje, ti si više od života..... Prosto ne znam način da pokažem koliko srce ponosno kuca kada me za te pitaju. Pa na javi sanjam tvoje mostove. Drveniju, Ćumuriju, ili Principov.. Aleju sa kočijom do vrela Bosne.. Lubenicu ili pive koje se hlade na njenim izvorima, potocima..... Crveni tramvaj sa kojim smo redovno ''šverali'' poneki ''đir'' . Čengić Vilu, Otoku, nekadašnji Hepok za koji ne znam dali još uvijek postoji.. Dugujemo jedno drugom grade, onu vječnu ljubav na koju smo se zakleli..A gdje smo sada? Svjetlosnim godinama udaljeni i ostavljeni na milost i nemilost..Nekim drugim ljudima, drugim adetima i drugim nafakama. Da se prilagođavamo..Ti novim sugrađanima, ja stranim starosjediocima..... Da budemo ono što nismo i nikada nećemo biti..Zato te grade moj molim, nemoj zaboraviti. Dugujemo još jedno drugom puno toga..A oboje smo isti, za iste snove rođeni. Za naš Vratnik, Sedrenik, Bistrik, Višnjik... Za Mejtaš, Điđikovac..Za Ilidžu, Čaršiju, Alifakovac, Mojmilo, Grbavicu, Nedžariće, Pofaliće.... Namjerno razbacah tvoje bisere po prelijepom ćilimu, da se divim..Da kroz sve njih ponovo pjehe prošetam sa sevdahom u duši..Jer merak mi je da te zamišljam kako si lijep...A tu ljepotu ostadosmo dužni jedno drugom, jedina moja mahalo.

Dubina mog svemira
<< 09/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
342

Powered by Blogger.ba